«Studenti, hvala, vi ste naša nada»

 U Novom listu sam pročitao da je susjed Filozofskog fakulteta izvjesio transparent na kojem piše «Studenti, hvala, vi ste naša nada.» Kada su studenti prije dva tjedna zatražili besplatno obrazovanje bio sam na sastanku Mreže akademija središnje i jugoistočne Europe. Povjerenik Europske Unije za obrazovanje gosp. Jan Figel sudjelovao je u raspravi o obrazovanju: Uskratiti obrazovanje ili loše obrazovati - još su u staroj Kini smatrali jednim od tri najveća grijeha.

Svi ističu važnost obrazovanja. Deklaracija o pravima čovjeka i Europski ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima garantiraju pravo na obrazovanje. Postotak zaposlenosti proporcionalan je stupnju obrazovanja, pa je zaposlenost u SAD i Skandinavskim zemljama oko 80% i postotak visokoobrazovanih u tim zemljama je oko dva puta veći nego kod nas. Republika Hrvatska je pri dnu Europe sa jedva 50% zaposlenih. Ove činjenice ukazuju na važnost dostupnosti obrazovanja na visokoškolskoj razini svima.

Naravno da obrazovanje nije besplatno, kao što ni zdravlje nije besplatno i to studenti dobro znaju. Kao što znaju i da su neznanje i bolest još daleko skuplji. Procijenjeno je da bi pandemija gripe uzrokovala smanjenje svjetskog dohotka za nekoliko stotina milijardi, a znamo da su nas glupost gramzivosti i neznanje ostvareni neoliberalnim nereguliranim tržištem koštali par tisuća milijardi, a nepotrebni ratovi isto toliko. Toliko o tome koliko su skupi bolest i neznanje.

Kada traže besplatno obrazovanje, studenti traže javno financirano obrazovanje na javnim visokoškolskim institucijama. To je najpametnije što država može i mora učiniti, jer samo tako osigurava temeljna prava i potrebe, razvoj i dobrobit, sigurnost i mogućnost života dostojnog čovjeka. Samo tako možemo nadići krizu: ekonomsku, ekološku i moralnu. U našoj domovini globalna kriza je dodatno  opterećena pretjeranom privatizacijom i često kriminalnom pretvorbom. Uskraćujući ili ograničavajući obrazovanje i zdravlje produbljujemo jaz između siromašnih i gramzivih, uništavamo socijalnu koheziju, socijalni i ljudski kapital - naš  najveći resurs. Kao što piše u UN materijalima «ljudi su stvarno bogatstvo naroda». Kada smo već rasprodali naša materijalna bogatstva, privatizirali i ono što nije trebalo, barem sada sačuvajmo ljude!

Zahtjev studenata jasno naglašava ne samo njihove potrebe nego potrebe Republike Hrvatske. Iako studentska inicijativa odbija političku akciju, šalju ispravnu političku poruku koju ni vlast ni oporba nije jasno artikulirala a kamoli provela.

Mnogi podržavaju zahtjeve studenata, ali imaju primjedbe na njihove metode. Stvarno, onako kako to rade je drukčije od onoga kako se radilo prije 40 godina i od onoga što mnogi od nas percipiraju kao ispravan način. Kada sam se vratio s puta otišao sam na Filozofski fakultet i prisustvovao njihovom plenumu. Slušao sam i evo zašto i ja dijelim mišljenje njihovog susjeda s početka ovog članka.

Prvo, prepoznali su najvažniji problem kako nadići sadašnju krizu i artikuliranju tog zadatka prišli su hrabro, svjesni rizika i teškoća. Nisu dozvolili da se njihova borba pretvori u uzdizanje nekih karizmatskih vođa, svi oni vode. To je ono o čemu su s divljenjem govorili Voltaire i Havel. Oni nisu instrumentalizirani ni od koga i ne upadaju u zamku osobne taštine da se deklariraju kao nezavisne liste, da bi kasnije bili progutani od nekih stranaka. Nije dobro gurati ih u stranačku politiku. U njihovom pristupu jest njihova snaga, ali to je za sve nas i uzor, jer tako treba tražiti rješenje problema koji su opći zadaci naše domovine i nadilaze stranačke i parcijalne interese.

Drugo, dužnost je Vlade izraditi i ponuditi studentima i akademskoj zajednici novi prijedlog Zakona o visokom obrazovanju i jedino što studenti moraju insistirati jest da Vlada to riješi i to tako da zadovolji njihovo traženje Ako RH želi postati članica EU, a EU je istaknula da je njen cilj postati društvo temeljeno na znanju do 2025. godine, onda RH mora osigurati obrazovanje od vrtića do srednje škole, i svima osigurati jednaku šansu za visokoškolsko obrazovanje.

Treće, studenti ne žele biti vječni studenti i žele se što prije zaposliti što su potvrdili priključujući se radničkoj povorci «Hoćemo raditi i od rada živjeti!» Studenti točno ističu da je cilj bolonjskog procesa osigurati završetak određenih razina obrazovanja u predviđenom roku i odmah se zaposliti. Visoko obrazovanje treba osigurati punu zaposlenost (već daje zaposlenost veću od 80%) i ako o tome govore M. Singh i H. Köhler, moguće je to i u RH.

Četvrto, studenti se ne ponašaju kao neradnici: organiziraju predavanja, slušaju, uče i ova njihova akcija je također dio obrazovanja u izgradnji socijalnog kapitala.

Peto, studenti su svjesni da bolonjski proces u nas nije ostvaren. Zapravo niti ne može biti ostvaren s nedovoljno profesora, učionica i laboratorija, na sveučilištu u kojemu je svaki fakultet zasebna pravna osoba.  

Šesto, akcija studenata nije obilježena nasiljem, pa čak ni neredom. Njihov red i disciplina imponiraju i potiču. Sastanci na kojima sudjeluje 600-800 studenata su demokratski, skladni i konstruktivni - bitno bolji nego mnogi sastanci kojima sam prisustvovao.

Sedmo, svjesni su da su dio obrazovnog procesa i da je dignitet njihovih profesora i učitelja neodvojivi dio obrazovnog procesa - što nam je i Figel govorio. Nisu se odvojili od radnika, koje je kriza otjerala u nezaposlenost ni od onih čija plaća nije dovoljna za život dostojan čovjeka. Tu su nam opet uzor, jer smo tako često dozvoljavali da nas prisile da branimo samo svoje uske interese.

Osmo, iako su svjesni te povezanosti nisu brzopleti da ikome povjere svoju odgovornost. U vrijeme kada je gramzivost za profitom urušila povjerenje među ljudima spremni su dati maksimalno povjerenje, ali ga i stalno nadzirati. To jest demokracija kakvu trebamo izgrađivati, da demokracija bude sustav ravnoteže i kontrole, a ne samo najbolja od mnoštva loših sustava. Tu su uzor i nada.

Deveto, dok je politička retorika u nas puna optužaba, čija se valjanost opravdava bijegom u 60 godina staru povijest, studenti su fokusirani na sada i sutra i ne samo za sebe. Oni nikoga ne optužuju čak niti one koji su odgovorni i krivi što je ovaj sustav loš i neodrživ. Oni samo traže rješenja!

Zato su uzor i nada.

            Iz uzora i nade proizlaze dužnosti i zato je bitno:

Prvo, da studenti uspješno i u roku završe odgovarajuće razine obrazovanja. Da bi se to ostvarilo, ova blokada ne smije dugo trajati, a proces nastave, seminara, znanstvenog rada i ispita mora biti ostvaren i bolje nego do sada. RH treba deseterostruko više doktora znanosti nego što ih danas ima, jer samo znanjem, inovacijama i stvaralaštvom možemo nadići ekonomsku, ekološku i moralnu krizu. Europska komisija je 29. travnja o.g. predložila svoj proračun, koji najviše raste (+12%) upravo na stavkama za istraživanje i inovacije!

Drugo, da dokažu da nisu obrazovani kao uski specijalisti, nego da su društveno aktivni i da se nastave boriti za ostale bitne ciljeve našeg društva. Dobro organizirano i kvalitetno obrazovanje tomu je preduvjet.

U Zagrebu, 6.svibnja 2009.

Ivo Šlaus